Brlaub

Već smo nekoliko puta u prošlosti govorili o različitim aspektima važnosti dobrog zapošljavanja.
Jedan od bitniih dijelova toga procesa je sam oglas za posao na koji želite da budući zaposleni apliciraju.

Budite određeni

Najveći broj oglasa koji danas poslodavci objavljuju su kratki sa nejasnim opisom pozicije, zadataka i odgovornosti za taj posao. Sam problem sa zapošljavanjem u državama regiona porouzrokuje da će aplikaiciju poslati svako ko pomisli da je "možda" kvalifikovan za posao. Tako će Vaš inbox biti uskoro pretrpan kojekakvim CV-ovima.

Kako bi ovo izbjegli, potrebno je da usko sarađujete sa osobama koje su ranije obavljale ili trenutno obavljaju taj posao kao i sa nadređenim osobama kako bi Vi kao i potencijalni kandidati u potpunosti razumjeli šta se očekuje od osobe na tom radnom mjestu.

Pisanje ovakvih oglasa će Vam oduzeti nešto više vremena, ali će sa sigurnošću pomoći potražiocima posla da razumiju Vaše potrebe, te ćete na taj način smanjiti broj aplikacija nekvalificiranih kandidata i smanjiti vrijeme koje provedete na čitanju biografija.

Budite jasni

Osigurajte da potrebne kvalifikacije, zadaci i odgovornosti radnog mjesta budu jasno napisani i razumljivi za nekog ko nema relavantnog iskustva. Neki od oglasa su napisani “žargonom” tih kompanija što dovodi do zabune kod potražilaca posla da li su oni kvalifikovani za to radno mjesto.

Ukoliko niste sigurni da li je oglas u potpunosti razumljiv, uključite nekog od svojih prijatelja ili kolega u taj proces.

Stavite napomenu

Napomena koju možete koristiti je naprimjer: “Pažljivo pročitajte potrebne kvalifikacije. Kandidati koji u potpunosti ispunjavaju gore navedene kriterije bit će pozvani na testiranje. Nepotpune prijave neće ući u razmatranje.”

Budite zahtjevni

Greška je da se proces apliciranja pojednostavi. Umjesto da se samo traži od kandidata da pošalju svoju biografiju, prilikom procesa apliciranja možete uključiti “Zadatak” u Vaš oglas.
Tako će te sigurno dobiti ono što tražite.

Jedna od najčešće ne pokrivenih stavki u poslovanju preduzeća jesu poslovna putovanja.
Ne rijetko ili nemamo vremena da se posebno pozabavimo njima ili jednostavno ne znamo kako bi to uradili pa prepustimo sve inerciji.

Da se loše stvari nebi dešavale, kao i u svemu drugome, potrebno je to prepustiti profesionalcima.

Do sada sam se pitao kojim profesionalcima?
Ali danas sam, na Internetu, naišao na jednu agenciju koja se profiliše za ovu usku djelatnost. U pitanju je VIATOR turistička agencija.
Kao i u ništa kod nas, ne bih se mogao kladiti da su oni profi, ali mi je jako bitno vidjeti da se ljudi počinju profilisati u uske niše kako bi došli do skrivenih dzepova naših potreba

Interesantno mi je takodje da oni organizuju putovana na razne sajmove, kongrese i slične, firmama interesantne, manifestacije.

Veoma se radujem sličnim projektima drugih ljudi koji će da pomognu da se što više možemo fokusirati na svoj posao, a ne na uslovno sporedne stvari.

Nakon presjajnog "prošlog puta", vrijeme je da zakažemo sledeće Open Coffee druženje.

Presuda je pala - Subota 10.11.2007. kafić "Downtown" (u centru preko puta petplus-a) u 11 časova.

Svi koji su hobijem ili poslom vezani za WEB i Banja Luku su pozvani.

Dalje informacije pratite na stranici opencoffee kluba.

P.S. Ako vam ne odgovara vrijeme, žalite se u komentarma.

Kako smo već Marko i ja nagovijestili prvi opencoffee skup se održao u subotu, 20. oktobra 2007. Od 11h.

Iako sam sa Zokijem već nekoliko puta u prošlosti organizovao slične skupove(ne pod ovim nazivom) ovog puta sam bio malo skeptičan jer se skoro niko nije javio da će sigurno doći(pa ni oni koji su dobili pozivnicu na mail). Ali na kraju, sve ipak, bi odlično.

Ljudi koji su rekli doći nisu došli, oni koji nisu rekli doć - došli su i super. Bilo novih faca, a i starih.

Razgovor je tekao skroz opušteno, upoznavali se, malo razmjenjivali ideje čak se i izrodilo prilika za poslovne poduhvate ali nije red da o tome sada pričam, ako neko dođe sledeći put vidjeće.

Sve je bilo tako opušteno dok nije došao vlasnik Downtown-a(kafića u kojem smo bili) i poslao cjeloj ekipi domaću rakiju "Drenju" u ledu. E tad smo se baš raspojasali (na žalost onih koji su otišli ranije). I tako je to trajalo sve do 2 sata popodne.

I za kraj evo malo sličica:

Gdje su ti geekovi? (Marko Bijelić)

Ko je šta radio...

Diskusija se zahuktava

Oj rakijo primiči se duši ... (Drenja u ledu)

Nas dva brata oba ratujemo ...(Ja i Marko)

Na Markovu ideju se pridružujem kolegama iz Hrvatske i Srbije.

Diskutabilno je da li je situacija u BiH bolja s obzirom na niže cijene ulaza u posao. Sve je mač sa dvije oštrice. Bolje jeste ako radite za strano tržište jer su troškovi niži, dok ako radite za domaće tržište prodajna cijena je dosta niža a i samo tržište je malo, niske platežne moći i primitivno.

Evo moje računice, prema primjeru predhodnika.

Uzećemo za primjer startup bez registrovanja u sudu(čitaj bez mjesec dana znojenja po hodnicima i sa 300 - 500 KM više u džepu) i drugih zakonskih (ne)neophodnih peripetija.

Tri developera - Od kojih jedan mora biti i projekt menadžer. Najčešće su to tri studenta (na trećoj do 12 godini studija ). Primaju 60% profesionalne programerske plate (nešto oko 2.2 puta veća od prosječne plate) što čini po 600 KM mjesečno i sa tim će biti jako zadovoljni (Euro=1.95 KM). Znači mjesec dana rada košta 1800 KM.

Radni prostor - Iznajmljen stan negdje na periferiji. Kod nas roditelji nemaju baš garaža, a i da ih imaju nedaju ih djeci za tamo nekakve startup-e i druga jeretička okupljanja. Dobar, namješten, dvosoban stan na 2-3 kilometra od centra grada košta oko 350 KM mjesečno.

Komunikacija - Wireless je po meni najbolja solucija kad je rječ o Internetu. Šta podrazumjevam pod to dobro je 256 Kbs Flat Rate(bez ograničenja protoka). Bolje se teško i može dobiti. To zadovoljstvo nas košta na početku 200 KM za wireless opremu i onda 50 KM mjesečno. I na to još troška mobilnih telefona od 80 KM mjesečno(samo poslovno) čini ukupno za komunikaciju 130 KM mjesečno.

Oprema - Tri PC-a (2+Ghz, 120GB, 1G DDR2, Monitor ...) po 700 KM, da ne pretjeramo sa željama i pozdravima. Plus jedan laptop jeftiniji, recimo Acer Travelmate (neki) od 1100 KM. Swich+kablovi još 100 KM i naravno mini kafe aparat od 150 KM. 3 stola i tri kakve-takve računarske stolice koštaju 700 KM. Znači za opremu otprilike 4150 KM.

Iz toga zaključujem da Vam za startup u BiH treba prvi mjesec 6630 KM, i onda svaki mjesec po 2280 KM.

Po meni je ova računica dobar početak. Još tu samo treba znanje i BINGO. Za primjer, ja sam svoju firmu pokrenuo i registrovao u opštini i poreskoj upravi... sa kućnim računarom i 600 KM avansa od prvog posla.

Predstavnik američkog VC fonda "Carlyle Group" je juče izjavio kako se oči njihove kompanije uskoro okreću ka tržištu Srbije i Hrvatske(za nas iz BiH patka ).

Carlyle Group inače poznata po svojim vezama sa porodicom Džordža Buša i skorašnjom kupnjom "Hertz Corp.", Fordovom podružnicom za iznajmljivanje vozila, za 15 milijardi dolara.

kako se ističe Carlyle Group će ulagati u rastuće firme maloprodajnog, industrijskog, medijskog i finansijskog sektora.

U današnjem vremenu hyper konkurencije svaka firma, da bi bila iole konkurentna, mora uspostaviti osnovni sistem unapređenja kako nebi previše zaostala. Taj sistem bi trebao poštivati sljedećih 10 preporuka.

1. Slušanje - Krucijalno ne samo za unapređenje nego i za kreiranje kvalitetne usluge je osluškivanje tržišta. Cilj praćenja tržišta je konstantno učenje o očekivanjima i precepciji Vaših trenutnih ali i potencijalnih kupaca. Ako dobro slušate, znaćete šta vaši kupci stvarno žele.

2. Pouzdanost - Kako su usluge samo po sebi osjetljive, prioritet mora biti pouzdanost usluge kao najvažnija dimenzija kvaliteta.

3. Iznenaditi kupce - Iako je pouzdanost osnovna dimenzija kada kada su usluge u pitanju moramo obratiti pažnju na to da se pouzdanost očekuje i od nas i od konkurencije. Zato se treba potruditi da se na vrijednost usluge doda element koji kupac priželjkuje ali direktno ne očekuje. Recimo to može biti stil, ljubaznost, kompetentnost, brzina usluge ...

4. Imati osnovu - Uslužne firme moraju uraditi ono što se od njih očekuje, moraju slušati kupce, držati obećanja, imati dobru cijenu, informisati kupce i biti odlučni u nastojanjma da kupcu isporuče vrijednost.

5. Dizajn usluga - Razviti holistički pristup uslugama, a istovremeno voditi računa o mnogim detaljima koji čine te usluge.

6. Popravljanje - Ako nam je interes da zadovoljimo kupce moramo da im omogućimo i ih podupiremo da nam iznose eventualne probleme na koje nailaze pri saradnji sa nama te da razvijemo sistem za efikasno rješavanje tih problema.

7. Prateće liderstvo - Kvalitet potiče i od podsticanja liderstva na nivou cijele organizacije. Od odličnog dizajna sistema usluga, od efikasne upotrebe informacija i tehnologije, od uspostavljanja korporativne kulture.

8. Timski rad - Timski rad unapređuje notivisanost i sposobnos zaposlenih te omogućava velikim organizacijama da usluge pružaju brižno i pažljivo.

9. Istraživanje među zaposlenima - Sprovodite istraživanja među zaposlenima da bi ste otkrili zašto se problemi javljaju i šta kompanija treba da učini da ih predvidi i reši.

10. Pravednost - Uslužne kompanije se posebno moraju truditi da budu pravedne i da tu pravednost pokazuju kako prema kupcima tako i prema zaposlenima.

Izvršnom direktoru McDonald's Corp. Jimu Skinneru bit će isplaćeno više od 8,8 miliona dolara bonusa, uglavnom kao nagrada za uspješno realiziran snažan zaokret u poslovanju tog lanca restorana brze prehrane tokom protekle tri godine, priopćeno je iz te američke kompanije.

Povrh svoje redovne plaće, navodi se dalje u tom priopćenju, Skinner će dobiti 3,5 miliona dolara bonusa za 2006., te naknadu od 5,33 miliona dolara predviđenu programom nagrađivanja za trogodišnju izvedbu.

Iznos od 5,33 miliona dolara pokriva razdoblje od 2004. do 2006., i temelji se na iznadprosječnoj izvedbi te kompanije u navedenom razdoblju.

McDonald'sovo je poslovanje revitalizirano nakon što je 2003. pokrenuta agresivna strategija usmjerena na potpuni zaokret u poslovanju, koja je na menije tog lanca restorana brze prehrane donijela skuplju ponudu poput pilećih sendviča, kao i duže radno vrijeme i promociju popularnog jutarnjeg menija.

Skinner je izvršni direktor te kompanije postao krajem 2004., nakon povlačenja njegovog prethodnika Charlia Bella zbog bolesti.

Krajnje zanimljivo rješenje

U Americi i u nizu drugih zapadnih zemalja sve je manje članova sindikata. Neki to objašnjavaju globalizacijom, no činjenica je da je u zemljama u razvoju sve više organiziranog radništva.
Prije pedeset godina, gotovo 35% američkih radnika bili su članovi sindikata. A 1983. broj je pao na oko 20%, dok je prošle godine bilo njih tek 12 posto.

Ekonomist Michael Yates kaže da sindikatima opada članstvo i u drugim zapadnim zemljama – ponajviše zbog sve manje uloge tradicionalnih industrijskih grana u nacionalnoj ekonomiji.
Međutim, Peter Bakvis iz washingtonskog ureda Međunarodne konfederacije sindikata kaže da je u zemljama u razvoju situacija za sindikalno organiziranje danas znatno bolja nego u nedavnoj prošlosti. "Kako se dobar dio svijeta demokratizirao, zaposlenici u mnogim zemljama po prvi put imaju priliku učlaniti se u sindikat.

Dvije trećine ukupnog sindikalnog članstva danas je ili u zemljama u razvoju ili u bivšim komunističkim državama. Prije dvadesetak godina, dvije trećine svih članova sindikata bilo je u zapadnim zemljama", rekao je Bakvs. Pad broja sindikalno organiziranih ljudi na Zapadu dovodi se u vezu s promjenama u ekonomiji, ali i deregulaciji industrije – nakon čega su mnoge korporacije jednostavno odselile iz svojih domovina u zemlje gdje su plaće manje.

James Sherk iz washingtonske Zaklade Heritage objašnjava ovo na primjeru američke automobilske industrije. "Fabrike su bile podvrgnute kolektivnim ugovorima. Oni su imali smisla kada je proizvodnja bila uniformirana – onda se kolek pojasnio je Sherk.

Stephanie Luce iz Centra za istraživanje radničkih sindikata pri Univerzitetu Massachusetts smatra da se američki stručnjaci slažu da je najbolji put revitalizaciji sindikata – međunarodna suradnja. No, to je teško postići jer su, često, interesi radnika u jednoj zemlji suprotni interesima njihovih kolega iz druge zemlje.

BEČ- SARAJEVO, 6. februara (FENA) – Razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija (ICT) jedne zemlje odražava se ne samo na podizanje konkuretnosti ekonomije te zemlje već i na kvalitet života cijelog društva.

Predsjednik Asocijacije za ICT u BiH (BAIT) Brane Vujičić u razgovoru za Fenu, ističe kako se ICT sektor u BiH nastavlja razvijati u svim segmentima počevši od otvaranja novih firmi i zapošljavanja novih radnika do uvođenja sve više novih usluga i proizvoda.

Vujičić navodi kako bh. firme iz tog sektora nude sve više novih proizvoda – softvera i projekata, za razliku od ranije kada su, uglavnom, prodavale hardvere.

On također upozorava na prisutan trend odliva mladih obrazovanih kadrova, ali i da ni vlasti ni predstavnici biznisa još ozbiljnije ne razmišljaju o potrebi uvođenja ICT-a u biznis, odnosno državne institucije i ustanove.

Premda nijedna institucija u Bosni i Hercegovini nema točne podatke o zaposlenim strancima, procjenjuje se kako najmanje dvije hiljade stranaca boravi na privremenom radu u našoj zemlji. Najviše odobrenih radnih dozvola uzmaju Kinezi, a iza njih državljani Srbije, Crne Gore te Hrvatske, Turske, Slovenije i Makedonije.

U Republici Srpskoj radne dozvole imaju i državljani Litve i Ruske federacije. Najviše radnih dozvola Kinezima odobreno je za trgovačke poslove.

Radne dozvole za državljane Slovenije i Hrvatske uglavnom su iz bankarstva i menadžmenta. Najviše radnih dozvola državljanima Srbije je iz estradne umjetnosti. Iz Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine upozorili su kako iz Slovenije 300 zaposlenih osoba u Sarajevu nema radnu dozvolu.

Od Aljoše sam dobio link na sjajan domaći sevis.

Rječ je o svojevrsnoj bazi blogova, sa mogućnošću davanja ocjena.

Meni je projekat sjajan, dobar način da dobri blogovi prikupe još malo traffica ako im je šta promaklo ali će i oni manji imati svojih 5 minuta na naslovnoj strani.

Od sveg srca preporučujem BlogKatalog.

Fakultet za poslovni inženjering i menadžment, u saradnji sa GTZ Banja Luka, organizuje Poslovni seminar za svoje studente.
Seminar će držati ekipa iz udruženja CEFE trenera BiH.

Ja sam stvarno zaljubljen u CEFE metodologiju. Rjetko se može naići na seminar koji Vas povuče da stvarno učestvujete, u kojem sve učite na svojoj koži i to pamtite cijeli život. Ako budete u prilici učestvovati na sminaru u organizaciji CEFE, ne propuštajte.
Seminar počinje 29.1.2007 i traje do 2.2.2007. godine.

Ovih dana se pojavila vijest o ulasku velikog igrača na srbijansko tržište.

U pitanju je ulazak McCann Ericson PR agencije koja bi prema prvim nagovještajima trebala da uvede red na tržištu i napravi neke pomake.

Zadnjih par godina iznosim svoje priželjkivanje pravih igrača na tržištima regiona.
Opšte poznat je poslovni model "Uzmi pare i bježi" koji je korišten prilikom izvedbe web sajtova na našem nebu.

Nije da ne postoje agencije koje nisu radile suprotno, ali njihova snaga očigledno nije bila dovoljna da edukuju i pokrenu tržište na bolje. To je ono što ja očekujem da bi se moglo desiti ovog puta.

Već sam čitao o tome kako srbijansko tržište, možda, nije spremno za razvoj on line pr-a i marketinga ali kaošto kažu "Ne postoji neosvojva tvrđava, nego loši napadači", to breme će mžda ponjeti i Mc Cann koji ulazi na velika vrata.

Ovaj ulazak bi mogao, disciplinujući tržište, mnogo toga da napravi i za manje PR agencije koje traže svoj dio kolača.

Nisam siguran da li će se McCann Ericson PR agencija starno na ovaj način uhvatiti  u koštac sa srbijanskim tržištem ali mi nezvanične informacije govore da je tako.

Vrijeme je apsolutni sudija.