Kod ljudi ustvari ide teško: ako morate donijeti važnu odluku, ustvari nema puno svrhe razmišljati dugo o tome. Još gore: često bez razmišljanja donosimo bolje odluke, nego da svjesno analiziramo „za“ i „protiv“. „Važnost svjesnog razmišljanja i djelovanja se precjenjuje“, tvrdi Ap Dijksterhuis, profesor Socijalne psihologije na Radboud Univerzitetu. Njegovo istraživanje ga svaki put iznova uvjeri: ono nesvjesno u ljudima je puno bitnije.

Profesor socijalne psihologije Ap Dijksterhuis već oko 10 godina radi istraživanje o nesvjesnom. Ovo istraživanje mu je u 2005 donijelo nagradu Early Career Award od American Psychological Association. Polovinom oktobra izašla je i njegova knjiga „Pametno- nesvjesno“, u kojoj je jednoj široj publici izložio koliko je nesvjesno bitno. Dijksterhuis zna sigurno: važnost ove tvrdnje je puno veća nego bi mnogi od nas željeli sebi priznati. „Ideja da je svjesno racionalno i da je nesvjesno iracionalno, se duboko usadila u mišljenje ljudi. Ipak, ponekad su nesvjesni intuitivni procesi mnogo ispravniji. Drugim riječima: oni često mnogo više korespondiraju sa onim šta je dobro za osobu“.

Dijksterhuis-ovo najbolje saznanje: svjesne misli stoje nesvjesnim mislima na putu. Svjesno i racionalno odlučivanje na primjer može biti užasno teško. Da bi se to dobro uradilo, čovjek bi morao biti bolji u uočivanju veza (ako ovo, onda ono), vaganju interesa, procjenjivanju šansi i negiranju iracionalnih prednosti.
„Izgleda nemoguće, ali 99% našeg ponašanja je prouzrokovano nesvjesnim procesima. I tada, onaj 1% svjesnog razmišljanja nas može odvesti na pogrešan put.“ Po Dijksterhuis-u do toga dolazi zbog toga što svjesno razmišljanje uzima veoma puno moždanog kapaciteta, tako da ljudi brzo pređu na stereotipizaciju, povode se zlatnim pravilima itd. Što može voditi do „pogrešnog“ izbora. „U našem istraživanju gledali smo kako ljudi odlučuju kod kupovine stvari, od peći do kuće. Zaključak je bio da bi se upravo najkompleksnije odluke trebale donositi nesvjesno. S njima ste duže zadovoljni.“
Kada Dijksterhuis govori o nesvjesnom donošenju odluka, on ne misli da se uopće ni o čemu ne bi trebalo razmišljati, da se ne bi trebale tražiti informacije i da bi se trebalo povoditi samo osjećajem. „Nesvjesno razmišljanje“ je najbolje, napisao je 2006 u jednom članku za publikaciju Science. U „theory of unconscious thought“ svome nesvjesnom daješ vrijeme da preradi svjesnu informaciju, da je upije, dok se ti baviš nečim drugim.

„U tom Science članku opisali smo, između ostalog, eksperiment u kome dvije grupe moraju napraviti izbor između 5 postera koje bi kupili. Jedna grupa je mogla gledati, razmisliti i odlučiti; druga grupa je pogledala, razmislila, otišla raditi nešto drugo, a zatim je morala odlučiti. Druga grupa je nekoliko sedmica kasnije bila puno zadovoljnija svojim izborom od prve grupe. Subjektivno gledano, to je bio bolji izbor, ali mi smo radili eksperimente u kojima je bolje donositi objektivnije odluke, na primjer kod prognoza sportskih rezultata.
Pored toga napravili smo i istraživanje kreativnosti, funkcija u kojoj nesvjesni procesi igraju bitnu ulogu. Svaki naučnik se može složiti s time: učiš i studiraš, ali stvarno kreativna misao dolazi tek kada se više ne zanimaš sadržajem. Na biciklu. U kadi. Ajnštajn je već rekao, Newton također: stvarnu kreativnost ne možeš forsirati, ona spontano dolazi.“
Da nesvjesno razmišljanje radi, Dijksterhuis je ubijeđen. Ali kako doći do toga? To nije samo interesantno za socijalne psihologe, nego bi i prosječni trgovac ili menadžer također želio znati:“ Nečijim ponašanjem se ne može upravljati tako što se isključivo usmjerava na ono svjesno, s argumentima. Ali šta postoji u onom nesvjesnom što želi nešto drugo? Ako to možete otkriti, možete nastaviti dalje. Iz našeg istraživanja ispostavilo se da je bitnije usmjeriti se na ono nesvjesno što vas pokreće, nego na ponovno izvlačenje argumenata.“