Formiranje mikrokreditnih organizacija u BiH, ali ne samo u njoj, se pokazao kao promašena investicija sa obzirom na cilj.

Ideja takvih društava je da omogući mikrofinansiranje za započinjanje novih malih poslova ili za finansijsku potporu postojećim malim preduzećima, ne trabam Vam reći da to nije tako.
Poznata činjenica da se ta sredstva u 99% slučajeva koriste za pokrivanje hitnih izdataka kao što je rata nekog drugog kredita, plaćanje školarina djeci, kupovina mobilnog telefona ili druge kućne potrepštine te plaćanje drugog duga.
Tako da su novci koje su te organizacije dobijale dzaba, u stvari, otišle u razvoj nerada i formiranje zelenaških društava umjesto u razvoj malih i srednjih preduzeća.

Jalovi preduzetnici uglavnom slijede ovaj put, dignu kredit u banci, pa kad ne mogu da vrate, dignu kredit u mikrokreditnoj organizaciji pa kad ne mogu ni to da vrate ili da dignu novi kredit onda idu kod zelenaša. Ako ne mogu ni od zelenaša više da uzmu ili da im vrate obavezno idu kod vidovnjaka, prodaju imovinu ili odlaze iz zemlje.
Bar u BiH sam svjedok takvih slučajeva, pogotovo ratnih profitera koji prate taj put kada pumpe koje su dobii prestaju da rade, kada se gase biznisi i slično.

Na sreću ili nesreću takvih je malo ali na nesreću, onih koji te kredite koriste za opštu potrošnju je mnogo više. Oni žive od rate do rate.

Lično mišljenje mi je da su mikrokreditne organizacije u stvari legalizovani zelenaši. Kako drugačije da objasnim kamete od preko 20%(nominalno piše 12-18% ali kad malo preračunate vidjećete). Po meni, veoma je sličan prelazak iz zelenaša u mikrokreditne organizacije kao i reketaša u firme za obezbjeđenje objekata. Sve je isto, samo su dio marže zamijenili za legalan rad.

Da je BiH u teškoj nesreći pokazuje i to da je 5 naših mikrokreditnih organizacija na listi 50 najboljih po Forbes-u.
Ne treba imati mnogo mozga da se shvati da je ovo u stvari takmičenje za najviše neradničko društvo dok se, na žalost, naše mikrokreditne organizacije se hvale ovom viješću, ja mislim, teško nama ako smo treći poslije Indije i Bangladeša. Ja bi se hvalio da smo negdje u blizini neke razvijene ekonomije.

Pogodila me još jedna medijska floskula iz MKO "EKI" a to je citat:
"Navode da su ove godine isplatili više od 33.000 kredita u vrijednosti od oko 138,8 miliona KM. Od ukupnog broja plasiranih kredita, 45 odsto je otišlo za razvoj poljoprivrede, oko 43 odsto za mala i srednja preduzeća, dok je ostatak usmjeren za rekonstrukciju kuća povratnicima i unapređenje životnog standarda."

Potpuno je jasno da se radi o statisici u kojoj piše za koje su namjene ljudi uzimali kredite a ne za šta su oni zapravo utrošeni.

Moje saučešće Indiji i Bangladešu.