Kada se uposlenik iz nečega pokušava izvući, kao npr.iz sastanka, nečega što nije završio na vrijeme itd., u kratkom vremenu ga često izdaju govor tijela, visina tona i izbor riječi. Nekoliko savjeta: za vrijeme razgovora ne dirajte uši i oči, kontrolišite svog glas na telefonu i budite kratki i jasni.

Stručnjak za govor tijela, Mieke Mievis, daje pregled najuobičajenijih pokreta za vrijeme laganja:

* Trljanje nosa. Kada neko laže, u nosu se ispuštaju određene hemikalije, koje dovode do blagog naticanja u nosu. Sem toga, ciljano laganje dovodi i do povišenja pritiska, tako da nateknuti nos postaje i crven (Pinokio-efekt). Osoba osjeća ovu promjenu i trlja nos.

* Kada pričate pokrivate usta. Mozak u ovom slučaju nesvjesno šalje signal da se laž mora prikriti. Neki pokušavaju ovaj pokret ruke maskirati kašljucanjem.

* Trljate oči sa namještenim osmjehom i stisnutim zubima. Na taj način pokušavate sakriti to da vas oči izdaju i time izazvati reakciju drugih.

* Dirate uho. Ne želite čuti lošu vijest i stavljate ruku na uho. Ovo može pokazivati i strah.

* Češete se po vratu, uglavnom pet puta. Ovo pokazuje nedoumicu i nesigurnost.

* Povlačite kragnu. Laganje dovodi do osjećaja trnjenja vrata i lica. Povišeni pritisak i cirkulacija dovode do znojenja. Zbog ovoga imate teškoća s disanjem i počinjete povlačiti kragnu.

* Dirate usta ili stavljate prst u usta. Ovo je nesvjestan pokušaj da se vratite na onaj bezbjedan osjećaj koji ste imali kao dijete: tipična kretnja kada ste pod stresom.

Ne mogu vas skontati samo za vrijeme razgovora lice u lice. I na telefonu treba biti oprezan. Neko ko laže, obično priča jačim tonom nego onaj ko ne laže.

Američka firma Kishkish vidjela je u ovome potencijal, te je na tržište donijela detektor laži za Skype. Skype je program kojim se može razgovarati putem interneta. Sa detektorom laži može se otkriti da li onaj s druge strane govori višim tonom i laže.

Da bi pokazala da detektor laži radi, firma ga je isprobala na internetu. To je uradila tako što je stavila dio izjave Bill Clintona, koju je dao prilikom ispitivanja Američkog senata o svojim eskapadama u Bijeloj Kući. U momentu u kojem Clinton kaže: "I did not have sexual relations with that woman", kazaljke na KishKish detektoru laži skaču prema najvišoj tački.

Onda je znači najbolje lagati putem mail-a. Nema povišenog glasa, nema govora tijela, koji nas može izdati. Tačno, ali tu onda postoji odabir riječi koji vas može izdati. Američki psiholog Jeff Hanckok tvrdi da se poruke koje sadrže laži lako mogu prepoznati uz upotrebu specijalnog „software za detektor laži“. Evo nekoliko karakteristika teksta u kome se laže:

- duži je nego iskreni tekst. Da bi onoga kome šalje mail uvjerio u nešto, pošiljalac opisuje cijelu priču, sa puno detalja.

- sadrži puno čulnih termina. Uz upotrebu riječi kao sto su „vidjeti“ i „čuti“, autor pokušava priču napraviti još stvarnijom.

- ne sadrži prisan „ton“. Sa zamjenicama kao „on“ ili „ona“, lažljivac pokušava odvući pažnju sa sebe.

- sadrži više negativnih termina. Pisac se osjeća nelagodno dok piše laži i češće koristi riječi kao što su „tužan“, „nervozan“.

- pisac štedi na riječima koje povezuju. Riječi kao „zbog toga“ ili „zato što“ upućuju na jasan razlog i mogu lako dovesti do toga da se laž otkrije.

Kao i u nekim drugim situacijama, tako je i u poslovnom okruženju lako uhvatiti nekoga u laži, ako se dovoljno pažnje obraća ne njegov govor tijela i odabir riječi.