4 greške pri zapošljavanju
Management novembar 5th, 2007Imati pravog saradnika je, sa mog ugla gledišta, neprocjenjivo. Kažem saradnika a ne radnika jer u današnjoj ekonomiju svi smo tim a uspjeh zavisi i o najslabijoj karici.
Za izbor pravog člana tima postoji mnoštvo faktora, od branše preko pozicije za koju Vam treba pa pri tom morate paziti kakav mu je karakter i slično. Ali evo da sumiram neke česte a pogubne greške ne vezano da li je stalni ili honorarni posao u pitanju:
Plata kao glavni faktor
Od plate živimo, što jest jest ali se njoj ipak često daje previše značaja. Prvo i prvo novac je u prosjeku svima "drugi" glavni motivator, prvo je najčešće nešto drugo.
Kad je u pitanju zapošljavanje, ne bi smo to smjeli gledati kao finansijski plan. Glavno bi trebalo biti kolika je šansa da zaposleni utiče na razvijanje firme i donošenje novca u budućnosti a ne to koliko ga trenutno plaćamo, osim ako plata nije veća od njegovog doprinosa firmi.
Uzimajući nekoga ko je spreman raditi za malo para najčešće dovodi do toga da smo se džaba trudili oko zapošljavanja u opšte. Takodje oni koji se precjenjuju često prevazilaze sa cijenom ono što nam mogu pružiti.
Moje iskustvo govori da je najbolje da cijena bude odlučujući faktor samo pod uslovom da su kandidati po svemu drugome toliko blizu da se ne možemo odlučiti.
Popuštanje "Wow" efektu
Često sam se susretao sa ljudima koji se potrude da Vas impresioniraju svojom pričom i pojedinim elementima svog rada koji mogu a i ne moraju bit relevantni za poziciju za koju tražite zaposlenog.
Prije nego što bilo šta kažete, dobro odvažite koliko taj može da Vam koristi i koje vještine on stvarno posjeduje te koliko su one relevantne za Vašu firmu. U suprotnom, takvog čovjeka bolje zaposlite u prodaji kad već ima priču.
Ne uzimanje u obzir spremnost da se uči i napreduje
Kakvi ćemo biti sutra, odlučujemo danas. Ako želimo da sutra budemo jači moramo imati tegove koji će nas vući naprijed a ključni faktor je, naravno, znanje.
Zbog toga trebamo birati zaposlene koji su spremni da, pored svakodnevnog rada, uče i konstantno napreduju. Samo tako ćemo ići u korak sa vremenom.
Takodje, česte promjene zaposlenih snižavaju moral i timski duh u firmi, to je još jedan razlog da izaberete one koji će stalno napredovati i vući Vas naprijed, umjesto da Vi njih vučete.
Ne obaziranje na užu specijalnost
Najčešće pitanje koje se ne postavi pri razgovoru za posao je "Šta je tvoja uža specijalnost?". Razumljivo sa jedne strane jer ljudi žele nekoga ko će im završiti što više poslova jer je naše tržište takvo da je uska specijalizacija baš rijetka.
Sa druge strane morali bi smo uzeti u obzir trenutne i buduće trendove u našoj branši i to iskoristiti kako za edukaciju zaposlenih tako i kod biranja onih koji će sa nama biti.
P.S. Stavite i Vi u komentar neku grešku koju smatrate da je često kobna po preduzeće.




novembar 5th, 2007 at 2:01 pm
Koji su to po tvojem misljenju glavni motivi koji mogu podstaknuti covjeka da radi?
Ako iskljucimo glavna dva NOVAC I ZELJU ZA NAPREDOVANJEM?
novembar 5th, 2007 at 2:05 pm
5. Nedostatak bonusa tipa kuća, stan, auto, ljetovanje na Karibima itd.
novembar 5th, 2007 at 2:13 pm
@lolita brigita: Simpatična ideja za tekst, evo kraći odgovor:
Smatram da je, pored motiva da preživi(novac) i da se dokaže, jedan od najjačih motiva onaj “da se ostvari” ili da vidi smisao u svom radu.
Meni je lično to najjači motiv. Ako ne vidim u poslu mogućnost da napravim nešto bolje, da iza mene ostane nešto što će služiti još nečemu osim mom ličnom uživanju tada se rijetko odlučujem za tu vrstu posla (osim ako mi ne fali za zimovanje, ljetovanje …)
Kao što je rekao Albert Anštajn pred kraj života kada su htjeli da se ne napreže od rada i da se smiri.
“Moj rad je smisao mog života, kad nebi bilo mojih istraživanja i napora mogao bih odmah prestati živjeti”
novembar 5th, 2007 at 2:25 pm
djelujes kao entuzijasta ali da li je to stvarno tako?
novembar 5th, 2007 at 2:28 pm
to je odlika nekoga ko nije na svojim ledjima osjetio udarce bica( pritom ne mislim onog iz sadomazo epizode u vezi)
novembar 5th, 2007 at 2:32 pm
Naravno, ja ovo govorim iz svog ugla. Tj. iz ugla nekoga ko je u poziciji da bira. Naravno mnogo je onih koji nemaju rješeno pitanje egzistencije.
novembar 5th, 2007 at 2:33 pm
Ovo lijepo zvuči ali negdje u korporativnoj americi ili zapadnoj evropi….
Ovde mi nešto i ne pije vode
Ipak vi/mi radimo u nekim sitnim firmama gdje realno napredovati i nije baš previše moguće,a i to što se napreduje je veoma sitno…
@Zoka A ti znaš nekoga ovde konkretno ko ima takve bonuse??? hhehe Jesi li ti ikada dobio bonus u firmi u kojoj sada radiš?
Po mom mišljenju ovde je prvi faktor novac pa onda sve ostalo…
novembar 5th, 2007 at 2:40 pm
a ti imas rijeseno pitanje egzistencije molim te?
novembar 5th, 2007 at 2:41 pm
Pazi, ja sam ovo i pisao ne bili uticao na svijest nekoga ko zapošljava ljude da uzme u obzir još neke faktore osim samo para.
Veće firme imaju bonuse i motivacije, naravno nisam siguran da ih pravilno koriste ali kako tržište zrije i prolazi pubertet tako i firme sa njim.
novembar 5th, 2007 at 2:42 pm
hajde?
novembar 5th, 2007 at 2:43 pm
slazem se sa Goranom, dosta prizemljeno misljenje
novembar 5th, 2007 at 2:44 pm
Jest’ zajebano kad ti žena posjećuje blog
@Goran: Ne, ali svi možemo sanjati zar ne
novembar 5th, 2007 at 2:55 pm
Pazite, ja sam radio za druge, u relativno malim firmama i negdje sam se osjećao kao vi a negdje ne. Ali sam na kraju pošao za svojim motivom i sada radim za sebe.
I jedno i drugo maju svojih prednosti i mana.