Cijena startup-a u RS/BiH
Biznis oktobar 10th, 2007Na Markovu ideju se pridružujem kolegama iz Hrvatske i Srbije.
Diskutabilno je da li je situacija u BiH bolja s obzirom na niže cijene ulaza u posao. Sve je mač sa dvije oštrice. Bolje jeste ako radite za strano tržište jer su troškovi niži, dok ako radite za domaće tržište prodajna cijena je dosta niža a i samo tržište je malo, niske platežne moći i primitivno.
Evo moje računice, prema primjeru predhodnika.
Uzećemo za primjer startup bez registrovanja u sudu(čitaj bez mjesec dana znojenja po hodnicima i sa 300 - 500 KM više u džepu) i drugih zakonskih (ne)neophodnih peripetija.
Tri developera - Od kojih jedan mora biti i projekt menadžer. Najčešće su to tri studenta (na trećoj do 12 godini studija
). Primaju 60% profesionalne programerske plate (nešto oko 2.2 puta veća od prosječne plate) što čini po 600 KM mjesečno i sa tim će biti jako zadovoljni (Euro=1.95 KM). Znači mjesec dana rada košta 1800 KM.
Radni prostor - Iznajmljen stan negdje na periferiji. Kod nas roditelji nemaju baš garaža, a i da ih imaju nedaju ih djeci za tamo nekakve startup-e i druga jeretička okupljanja. Dobar, namješten, dvosoban stan na 2-3 kilometra od centra grada košta oko 350 KM mjesečno.
Komunikacija - Wireless je po meni najbolja solucija kad je rječ o Internetu. Šta podrazumjevam pod to dobro je 256 Kbs Flat Rate(bez ograničenja protoka). Bolje se teško i može dobiti. To zadovoljstvo nas košta na početku 200 KM za wireless opremu i onda 50 KM mjesečno. I na to još troška mobilnih telefona od 80 KM mjesečno(samo poslovno) čini ukupno za komunikaciju 130 KM mjesečno.
Oprema - Tri PC-a (2+Ghz, 120GB, 1G DDR2, Monitor ...) po 700 KM, da ne pretjeramo sa željama i pozdravima. Plus jedan laptop jeftiniji, recimo Acer Travelmate (neki) od 1100 KM. Swich+kablovi još 100 KM i naravno mini kafe aparat od 150 KM. 3 stola i tri kakve-takve računarske stolice koštaju 700 KM. Znači za opremu otprilike 4150 KM.
Iz toga zaključujem da Vam za startup u BiH treba prvi mjesec 6630 KM, i onda svaki mjesec po 2280 KM.
Po meni je ova računica dobar početak. Još tu samo treba znanje i BINGO. Za primjer, ja sam svoju firmu pokrenuo i registrovao u opštini i poreskoj upravi... sa kućnim računarom i 600 KM avansa od prvog posla.





oktobar 10th, 2007 at 9:34 am
Apsolutno si u pravu za studente, (upravo radim sa jednom takvom ekipom), uostalom kakav je to start-up bez studenata ?
oktobar 10th, 2007 at 10:25 am
Startup beze studenata je … OZBILJAN STARTUP
Generalno, od toga da li su studenti, bračno stanje i to ima jako veze sa cijenom i motivacijom na radu.
Imao sam prilike raditi sa dosta različitih ljudi, ali nema ništa radnika(bio student, profi i sl.) ako ga nešto iz privatnog života ne motiviše(nedostatak novca recimo). Kad tad entuzijazam prestane, najčešće je to od 4-6 mjeseca rada, osim u slučaju glavnog inicijatora projekta jer kod njega traje duže.
Moje iskustvo govori da je za partnere-kolege-radnike najbolje uzimati ljude sa siromašnim djetinjstvom. Oni su najčešće već naviknuti na ozbiljan rad, znaju cijeniti novac i rad. Takodje bolje je uzimati radnike koji su prvenci(imaju samo mladje braću i sestre) jer su dosta spremniji na izazov i motivisaniji su da više rade sa manje novca samo da se dokažu.
(sorry, nije da sam morao ovo pisati al palo mi na pamet)
oktobar 10th, 2007 at 6:53 pm
[…] Vladimir Kežić […]
oktobar 12th, 2007 at 12:10 pm
[…] Izgleda da su se zvijezde baš nekako poklopile posljednjih dana, tako da su se u virtualnom svijetu povele vrlo zanimljive teme vezane uz startupe, njihovo financiranje i razvoj općenito. U našoj regiji sve je započelo izvještajem Gorana Pilipovića s nedavno održane konferencije FOWA Expo u Londonu, a koja je u dva dijela objavljena na Biznisblogu. Mene je dio tog izvještaja potakao na razmišljanje o cijeni startupa kod nas, koje je rezultiralo člankom Cijena, a na koji je uslijedio niz komentara, što u samom članku a što okolo po Internetu, pa su svoje reakcije imali Goran, Vladimir, Sandra, DevProTalk forum, pa i ja sâm još jednom. […]
oktobar 12th, 2007 at 1:09 pm
Zanimljiv tekst i zanimljiva racunica.
Ja nikako da se nakanem pokrenuti neki StartUp u BL… Imam para, imam prostor, a valjda bih nasao i ljude.
Trenutno mi je problem sto nisam u BL, nego u Becu, ali moglo bi se pokusati i na daljinu, zar ne?
oktobar 12th, 2007 at 1:17 pm
Ako ne pokušamo nikad nećemo ni uspjeti
A malo je problem kontrole na daljinu(znaš naše ljude, šef na vrata posao kroz prozor) ali ako nadješ ozbiljnu ekipu nije problem.
oktobar 13th, 2007 at 8:20 pm
[…] Bilo je interesantno ispratiti diskusiju o cenama development dela tzv. startup-a koju su na svojim blogovima započeli Berislav Lopac (Hr), Goran Pilipović (Sr) i Vladimir Kežić (BiH/RS), koja je doživela kulminaciju (nerazumevanja) na DPT forumu. Nakon toga je Berislav pokušao da sistematizuje pristupe kreiranju startup-a na osnovu vrsta i samih poslovnih modela (koje samo pominje kao bitne, iako ih ne navodi konkretnije), uz osvrt na inostranu tematiku srodno tipa. […]
oktobar 14th, 2007 at 12:01 pm
Kakav startup u BL, to je u startu osudjeno na propast. U Laktasima bi mozda vec i ferceralo, ali u BL, jok
oktobar 14th, 2007 at 4:17 pm
Hahah, Laktaši su zlo, tamo Dodik zalijeva pa mora uspjevati