Brlaub

Zadnje istraživanje pokazalo je da je sretnih tek 50 % u usporedbi sa 79% sretnih na poslu prije dvadesetak godina, a nekoliko faktora poput niskih plaća i  prekovremenog rada pridonose smanjenju zadovoljstva na poslu. No trebate li dati otkaz na poslu kojeg mrzite? Možda. Ali prije otkaza razmislite što biste mogli učiniti da ga ipak zavolite.

Prenatrpani ste poslom? Možda ga je samo previše i možda ne trebate sve napraviti odjednom. Pitajte za pomoć, mnogi to ne čine. Preteško vam pada neki zadatak i čini vam se da mu niste dorasli? Stručnjaci savjetuju pomoć putem interneta. Naime, na internetu postoje online profesionalne grupe koje pomažu u rješavanju određenih problema. Razgovarajte o svojim ‘slabostima’ s osobama kojima vjerujete, zatražite iskrenost i razmotrite njihove savjete.

Usredočite se više na zadovoljstvo, a ne na nadljudsko obavljanje posla. Ne trebate biti savršeni, samo profesionalno odradite posao za koji ste plaćeni, piše Jutarnji list. Šef je ‘noćna mora’? Istina je da tako nije lako raditi, ali možda je bolje od alternative - da ne radite. Umjesto da se sukobljavate sa šefom, razmislite što biste mogli učiniti da bude bolje. Postupajte pametnije od svog šefa i uz dobar plan i razumijevanje šef može postati partner s kojim se može odlično surađivati. Nadređeni i zaposlenici ne trebaju se sviđati jedni drugima i ne moraju biti prijatelji da se stvori pozitivna poslovna atmosfera. No oboje moraju poštovati i cijeniti sposobnosti onog drugog.

Razmislite od kojih negativnosti na poslu zapravo želite pobjeći. Razmislite i što karakterizira vaš posao i zašto želite novi. Možda je nezadovoljstvo rezultat vašeg unutranjeg stanja, a ne objektivnih poslovnih nedostataka. Ako ništa od savjeta koje dobijete ne pomogne u podizanju zadovoljstva, tek tada potražite novi posao. Tako vam neće biti žaoako na idućem poslu opet budete - nesretni!

Ako želite napredovati u karijeri mreža poznanstva je od velike važnosti, ali ipak znanje je puno važnije! Ovo se posebno odnosi na ambiciozne zaposlenike i menadžere koji se uvijek ističu znanjem, a manje mrežom poznanstava.

Istraživanje koje je proveo britanski Chartered Management Institute na uzorku od 2.000 zaposlenih pokazalo je da dugoročno planiranje profesionalnog razvoja postaje sve važnije pri zapošljavanju novih zaposlenika.

Naime, rezultati pokazuju kako gotovo dvije trećine zaposlenih i tri četvrtine menadžera vjeruje da će se u narednih pet godina, pri zapošljavanju novih zaposlenika sve više tražiti dobro razvijene vještine rukovođenja.

Ova činjenica i ne čudi s obzirom da je 60% poslodavaca izjavilo kako kvalifikovani voditelji odjela pridonose opštoj produktivnosti kompanije, dok pojedinci misle kako posjedovanje takvih ključnih vještina može dovesti do bržeg napretka u karijeri.

Iako je među poslodavcima daleko najcjenjenija kvalifikacija diploma s postdiplomskog MBA studija, mnogi menadžeri i zaposlenici navode kako ne znaju koju bi dodatnu kvalifikaciju izabrali kako bi što brže napredovali u karijeri.

Svi ispitanici vjeruju kako bi im sticanje potrebnih vještina uveliko pomoglo u napredovanju ili povećalo njihove šanse za prelazak u drugu kompaniju. Ipak, uprkos lijepim ambicijama, mnogi su svjesni svojih privatnih obaveza, zbog čega izražavaju sumnju u isplativost daljnje edukacije.

Ako ste do sada mislili da sajam informatike ne može biti gori, dođite i uvjerite se na banjalučko sajmište.

Istorija sajma "Informatike, komunikacija i grafike" se ponavlja, par manjih izlagača iz Banjaluke. Od velikih firmi samo Telekom RS, Telekom BiH i ALF OM - svi bez ikakvih noviteta.
Sajam ide toliko nisko da su dopustili čak da u sajmištu najviše ima izlagača koji prodaju piratske CD-ove. A opet kad ih sve skupiš ima cirka 15 štandova.

Iako bi sajam trebao da služi da gradjani, a i ljudi iz struke vide nova dostignuća i za šta se firme pripremaju mjesecima unaprjed, to u Banjaluci nikad nije tako.

Ironično ali istinito je da je najbolji sajam bio onaj 2001 kad se banjalučanima predstavila neka slovenska firma sa kablovskom televizijom i kablovskim Internetom, a opet su ostatak sajma popunile lokalne firmice koje prodaju omote za CD-ove, piratske filmove i muziku.

Uposlenik koji je pod stresom ima loš odnos s kolegama, zaključeno je u jednom američkom istraživanju. Savjetnik za karijeru Ian van Lidth ide korak dalje i kaže da su nervoza i pritisak koji prouzrokuju stres zarazni, a time znači i sam stres.

„Ne postoji prirodno opuštanje niti neka vrsta ventilacije kada je stres u pitanju. Ako je neko nervozan i pod stresom, drugi to osjeća. Taj se također neće osjećati dobro“, kaze van Lidth u jednom intervjuu za BNR. „Takvo stanje apsolutno nije lijepo za kolege onoga ko je pod stresom. Svako želi raditi u jednoj opuštenoj, otvorenoj i prijateljskoj atmosferi“.

Afinitet

Do stresa dolazi tako sto pritisak koji osoba doživljava i njena mogućnost odbrane od tog pritiska nisu vise jednake. Lidth de Jeude, iz biroa Van Ede i Partners misli da kod većine ljudi ne dolazi do stresa zbog vrste posla ili težine i kompleksnosti tog istog, nego zbog afiniteta koje osoba osjeća prema svom poslu. „Ako uposlenici osjećaju nizak afinitet prema svom poslu, pod većim su rizikom da dožive stres“.

Pogrešno zanimanje

„ Najvažnije pitanje je da li je neko sretan poslom koji obavlja“. Lidth de Jeude kaže da je teško samom sebi priznati da si izabrao pogrešno zanimanje“. „Poznajem advokata koji je postao pekar, jer je došao do zaključka da ne može biti sretan u svojoj funkciji. I to sve češće viđam kod ljudi“, kaže Lidth.

Oni koji su u potrazi za svojim prvim poslom, pridaju puno značaja faktoru stabilnosti. Stariji uposlenici smatraju sigurnost u svom poslu manje važnom nego što se to često pretpostavlja.

To je pokazalo istraživanje HR-biroa Orga, prilikom kojeg je ispitano 1195 onih u potrazi za poslom. Od ovog broja 232 osobe su bile mlađe od 25 godina.

Stabilnost kod početnika stoji na vrhu liste prioriteta vezanih za posao. Visina plate je za početnike također jedan od dominantnijih kriterija, kada je u pitanju dobar posao. Već ranije se ispostavilo da početnici sve više očekuju kada je u pitanju početna plata.

Kod uposlenika između 40 i 50 godina stabilnost se ne nalazi ni u top-u 5 poželjnih kriterija. U ovoj kategoriji životne dobi listu kriterija formiraju kreativnost, intelektualni izazov, konkretni rezultati i mogućnost uticanja na druge. Ovakve razlike između starijih i mlađih nisu pronađene kada su u pitanju kriteriji kao što su „osobni razvoj“ i „izazov prilikom obavljanja zadataka“. Navedene kriterije i jedni i drugi podjednako smatraju bitnima.

Pored razlika između mlađih i starijih, ovo istraživanje je obuhvatilo i razlike između muškaraca i žena. Muškarci više poena daju autonomiji, mogućnošću uticanja na druge i poduzetništvu, s ciljem da ostvare karijeru, dok su ženama bitniji socijalni kontakti, pružanje pomoći drugima, timski rad, vrednovanje i doprinos zajednici.

Ono što je primjetno je to da se razlike s godinama među polovima sve više smanjuju i da će nekada vjerovatno sasvim nestati. Iz istraživanja se može zaključiti da žene prvo rade za zajednicu, a zatim na svojoj karijeri, dok muškarci rade upravo obrnuto; prvo grade karijeru, onda služe zajednici.

Korištenje e-maila na radnom mjestu poboljšava produktivnost uposlenika. Ovaj zaključak je donesen prilikom internacionalnog istraživanja Information Technology Use and Productivity at the Individual Level.

Istraživanje je obuhvatilo praćenje ponašanja prilikom korištenja e-maila uposlenika jedne headhunter firme. Radilo se o podacima kao što je broj primljenih i poslanih e-mailova, prosječna dužina e-mailova i broj imena u e-mail adresaru. Zatim se gledalo na to da li e-mailjunkies imaju manje ili više uspjeha kod pronalaska odgovarajućeg kandidata od headhunters-a koji manje intenzivno koriste e-mail.

Posebno broj e-mail kontakata u firmi utiče na produktivnost uposlenika. Broj samih e-mailova izgleda manje bitna. Više se radi o socijalnoj poziciji unutar network-a firme. Ovaj faktor izgleda bitniji od iskustva, životne dobi i obrazovanja. Ko svoj adresar dobro vodi i svoje e-mail kontakte održava, u firmi zauzima centralnu poziciju. Ovakvi uposlenici postignu puno više, nego oni koji svoj e-mail provjeravaju protiv volje

Čini se da naša zemlja tj. njeni predstavnici nikako da sazru.

Još jedan u nizu diplomatskih skandala ministarstva za inostrane poslove BiH upao mi je u oči ovih dana.
Ako ste u poslednje vrijeme posjetili stranice Estonske i BiH ambasade u Vašingtonu shvatićete o čemu je rječ.

Dakle, Internet stranica BiH ambasade je surova kopija stranice njihovih kolega iz Estonije. Evo primjera:

Naravno Bih ambasada je nedavno skinula stranicu sa Interneta u pokušaju da prikrije skandal, ali bezuspješno.

Ovdje skinite veće slike stranica ambasada!

"Ljudi se ne bogate samo zato što su inteligentni. IQ nije povezan s bogatstvom. Ako ste jako pametni ne znači da nećete imati financijskih teškoća", objašnjava Jay Zagorsky, istraživač sa Univerziteta Ohio i autor studije koja je objavljena u časopisu Intelligence.

Osobe prosječne inteligencije u istim uvjetima stieču isto bogatstvo kao i one s višim kvocijentom inteligencije, a u financijsku krizu mogu upasti i vrlo inteligentni ljudi, pokazala je ova studija objavljena u utorak u SAD-u.

Iako je studija potvrdila da osobe višeg IQ-a zarađuju u prosjeku više od onih nižeg IQ-a, dokazano je da inteligencija ne štiti od financijskih teškoća.

Dr. Zagorsky je u ispitivanju u koje je uključio 7500 osoba, uzeo u obzir visinu primanja ispitanika, ali i novčane teškoće koje su imali u životu poput prekoračenja limita na kreditnoj kartici, neplaćenih računa ili osobnog bankrota.

"Inteligencija nije faktor kojim se objašnjava bogatstvo. Oni koje se smatra manje inteligentnima ne smiju misliti da su time hendikepirani (kad je u pitanju novac), a oni koje se smatra bistrijima ne smiju vjerovati da su u prednosti", kaže dr. Zagorsky.

Svako iz sopstvenog iskustva ili iz bliže okoline zna za slabost, eksplozivno raspoloženje ili potcjenjivačko ponašanje lošeg šefa. Ali, koliki je problem ovakvog ponašanja zaista i koji su to negativni efekti lošeg rukovodstva na produktivnost i zdravlje uposlenika?

Ovo je zajedno sa svoja dva studenta istražio Wayne Hochwarter, profesor Florida State University. „Često se kaže da uposlenik nije napustio posao, nego svog šefa. Mi smo htjeli saznati da li je to zaista tako“, kaže Hochwarter.

Loše tretirani

Tim je ispitao 700 uposlenika različitih zanimanja o tome kako ih njihov šef tretira. Rezultati su bili deprimirajući, što i nije toliko iznenađujuće. Skoro trećina ispitanika kaže da ih je njihov šef u protekle dvije godine totalno ignorisao, a skoro četvoro od deset spitanika nisu dobili nikakve pohvale koje su i te kako bili zaslužili. Isti toliki procenat je izjavio da šef svoja obećanja nije ispunio i više od trećine se slaže s time da šef redovno ima negativne komentare na njihov rad.

Nadređeni koji ne poštuju privatnost svojih uposlenika su problem za 24 % ispitanika, a 23 % krivi šefa i druge za greške koje sami naprave u poslu.

Psihopatske crte

Menadžeri koji ne ispunjavaju obećanja, prisvajaju tuđi rad i zaslugu i optužuju druge da su nesposobni, često su više nego samo loši šefovi.

Iz istraživanja koje je sproveo kanadski profesor Robert Hare ispostavilo se, na primjer, da psihopate koje su sklone kriminalu češće postaju menadžeri nego nešto drugo. Australski psihoterapeut Glyn Brokensha također tvrdi da otprilike jedan od deset menadžera pokazuje psihopatsko ponašanje. Još je jedno istraživanje, sprovedeno među posjetiocima stranice Badbosssology.com, pokazalo da skoro pola američkih uposlenika smatra da njihov šef treba psihološku pomoć.

Davanje otkaza

Istraživanje koje je sproveo Hochwarter također je pokazalo da firme koje ništa ne učine na sprečavanju takvog ponašanja šefova, rizikuju da upadnu u ogromne probleme. Uposlenici koji se nalaze u takvom odnosu sa svojim šefom češće su iscrpljeni, osjećaju napetost, stres i depresiju, ne vjeruju svom šefu, rjeđe će pristati na prekovremeni rad i manje su zadovoljni svojim poslom. Hochwarterov tim je također otkrio da se uposlenici u takvim prilikama brže i češće odlučuju na davanje otkaza, nego u slučaju nezadovoljstva platom.

Akcija

Šta mogu uposlenici učiniti da bi se zaštitili od ovakvog šefovog ponašanja? „ Na prvom mjestu ne bi se trebali 'sakrivati u ćošak', kaže Hochwarter. „Uposlenici često sebi pripisuju krivicu i zbog stida se povlače. Ali, povlačenje pred tim problemom može biti katastrofalno za karijeru, pogotovo ako drugi zbog toga ne primijete njihove talente i rezultate. Drugi uglavnom znaju ko je uzrok problema, jer se i sami nalaze u istoj siuaciji.“Hochwarter savjetuje uposlenike da ostanu pozitivni i savjetuje im da potraže pomoć, interno, na primjer u komisiji za žalbe, ili externo, kod advokata ili u najgorem slučaju policije.

Ambicije prvorođene djece su daleko veće od drugorođene ili trećerođene djece. Prvorođena djeca žele postići zavidnu poslovnu karijeru, a većina ih cilja na poziciju glavnog izvršnog direktora velikih kompanija, piše američki list USA Today.

Naime, novinari lista USA Today odlučili su provjeriti rezultate norveške studije prema kojoj najstarija djeca u porodici imaju nešto viši koeficijent inteligencije (IQ) od braće i sestara.

S cilem istraživanja su u organizaciji Vistage proveli anketu među više od 1.500 ispitanika, izvršnih direktora, te došli do zaključka da su gotovo polovica njih (43%) – prvorođeni u porodici. Trećina ih je rođena kao srednje dijete, a samo četvrtina ih je najmlađe dijete u porodici.

Ben Dattner, profesor psihologije sa Univerziteta u New Yorku smatra da su prvorođena djeca ekstrovertna i dominantna, vrlo su uporna, disciplinirana i savjesna, stoga nije neobično da postižu visoke rezultate.

Jedan od ispitanika, sadašnji direktor firme, naveo je primjer njegove porodice u kojoj je kao najstarije dijete među petero braće naučio o toleranciji, strpljenju i upornosti još u dječjoj dobi, a te vještine su mu pomogle u poslu.

Ipak, u istraživanju je zaključeno da nisu sva prvorođena djeca najuspješnija, a to je potvrdio i psiholog Dattner.

Naime, dodao je da najstarija djeca lako rješavaju probleme i brzo napreduju, no mlađa djeca vole izazove, češće riskiraju i kreativnija su.

"Business 2.0", jedan od najzanimljivijih i najrelevantnijih magazina vezanih za online biznis i web, došao je na kraj svog puta.

Prema mnogobrojnim pričama koje kruže web nebom, izvršni direktori u Time Inc. kompaniji su odlučili da oktobarski broj magazina o novoj ekonomiji bude ujedno i poslednji.
Na tu odluku ih je naveo iznenadan ali ne i neočekivan pad broja oglašivača u tom magazinu.
Problemi sa Business 2.0 su poznati već neko vrijeme. Time Inc. je pokušao da prebrodi krizu nudeći velikim oglašivačima popuste u oglašavanju u svojim drugim izdanjima kao što su Fortune, Money, CNNMoney.com i Fortune Small Business ukoliko zakupe reklamu u Business 2.0.
Rezultat ih je doveo do konačne odluke da ugase magazin bez opcije da ga preprodaju drugoj izdavačkoj kući.

Time Inc. se nada da će gašenje magazina i prelazak uredništva Business 2.0 u Fortune rezultirati jačanjem ovog brenda te da će to isto pratiti i 600.000 pretplatnika.

Stresni poslovi mogu uzrokovati depresiju ili anksioznost kod mlađih ljudi koji do tada nisu imali nikakvih psihičkih problema, otkrili su na uzorku od 900  32-godišnjaka znanstvenici sa univerziteta Otago.

Čak je 14 posto ispitanica, te 10 posto ispitanika kazalo kako su se suočili s prvom depresijom ili tjeskobom nakon što su počeli raditi na takvim radnim mjestima. Žene koje imaju jako zahtjevne radne zadatke, te one koje često rade prekovremeno ili one koje rade ne znajući točno što se od njih zahtijeva, u 75 posto slučajeva su sklonije depresivnim ili anksioznim poremećajima od onih koje ne rade pod sličnim pritiskom, kaže se u studiji objavljenoj u britanskome izdanju časopisa Psychological Medicine.

Muškarci će, pak, na stresnijim radnim mjestima u 80 posto slučajeva češće oboljeti od svojih kolega na mirnijem poslu, a oni su takvim bolestima skloniji i u slučajevima kada nemaju dovoljnu podršku okoline. Znanstvenici su otkrili i da je od ukupnoga broja ispitanika 50 žena i 52 muškarca već zabilježilo neki od oblika depresivnih tegoba, a kod 45 posto njih je to izravno povezano s radnim mjestom. Maria Melchior s Instituta za psihijatriju na londonskome Kings Collegeu kaže kako većina ljudi u tridesetim godinama već ima određenu karijeru, ali to je i doba kada je povišen rizik od psihičkih poremećaja te dodaje: "Preventivni napori u smislu reduciranja stresa na poslu u toj dobi mogli bi pomoći".

Richie Poulton, koautor studije sa univerziteta Otago, kaže kako bi ti boljici doveli i do snižavanja troškova u zdravstvenome sistemu, te veće produktivnosti. Prema njemu, to je začarani krug koji bi se mogao prekinuti pravilnom intervencijom. U studiji se sugerišu metode kojom bi kompanije mogle umanjiti stresnost radnih mjesta svojih zaposlenika, iako su njeni autori svjesni da to i nije tako jednostavno. "Na pojedinačnom nivou, razvijanje vještina za samopomoć i relaksaciju mogao bi biti važan korak prema smanjenju stresa i time depresije i anksioznosti", zaključak je naučnog tima.

Profesor Wayne Hochwarter sa Univerziteta u Floridi zajedno sa svoja dva studenta, napravio je studiju o učinku loših šefova na zaposlenike, prenosi Management Issuses.

'Kažu kako zaposlenici ne ostavljaju svoj posao i firmu, nego svoje šefove. Željeli smo vidjeti da li to to uistinu tako', rekao je profesor Hochwarter.

Njegov je tim ispitao više od 700 ljudi koji rade na raznim poslovima o tome kako se prema njima ponašaju njihovi nadređni. Rezultati su bili poražavajući.

Čak 39 % ispitanika izjavio je da se njihovi nadređeni nisu držali danih obećanja, a 25 % negativno je govorilo o svojim podređenima drugim zaposlenicima i šefovima.

Četvrtina ispitanika bila je suočena s nepoštivanjem privatnosti, dok je 23 % izjavio kako su njihovi nadređni okrivljavali druge za vlastite greške.

No, kako istraživanja pokazuju, oni nadređeni koji krše obećanja, preuzimaju slavu za tuđa djela i krive sve osim sebe kada stvari pođu krivo nisu samo loši šefovi.

Kanadski je profesor Robert Hare u svojoj studiji 2004. objavio da se sub-kriminalni psihopati najviše pojavljuju u direktorskom sektoru nego bilo gdje drugdje, dok Australski psihoterapeut Glyn Brokensha vjeruje kako da svaki deseti direktor pokazuje odlike takvog ponašanja.

Kako je istraživanje na Floridi otkrilo, firme koje ignoriraju problem loših direktora, riskiraju nastanak drugih problema.

Zaposlenici koji su izloženi nasilnom ponašanju svojih nadređenih skloniji su umoru, napetosti, nervoznosti, depresiji i nepovjerenju. Također je manje vjerojatno da će takvi zaposlenici primati dodatne zadatke, ili raditi dulje vikendom.

Hochwarterov je tim također istraživanjem došao do zaključka da će zaposlenici puno češće ostaviti posao i firmu zbog svog šefa, nego zbog loše plate.