Brlaub

Zamislite da nekog pitate kakvo razvojno okruženje korisiti i on odgovori HEPEK

Simpa zar ne.

Pogledajte dalje!

Prosječna plata u Hrvatskoj u maju ove godine bila je 650 eura. Iza Hrvatske prema prosječnoj plati u regiji slijedi Srbija gdje prosječna plata iznosi 350 eura. U Crnoj Gori je prosječna plata 323 eura, Rumunjskoj 304 eura, u Bosni i Hercegovini 275 eura, u Makedoniji 234 eura, u Bugarskoj 202 eura.

Visina prosječne plate u Srbiji, kako ocjenjuju ekonomisti u toj zemlji, rezultat je strukture platne bilance, ali i dijelom rasta produktivnosti u industriji koji je u prošloj godini bio čak 14,2 posto. Kako je u prošloj godini smanjen broj zaposlenih, i to je utjecalo na povećanje prosječne plate.

Srbija ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u regiji. Stopa nezaposlenosti u Srbiji znatno je veća od stopa nezaposlenosti u Rumunjskoj i Bugarskoj. To što je prosječna plata u Srbiji veća od prosječne plate, na primjer, u Rumunjskoj i Bugarskoj ne znači da se za nju može kupiti više robe nego u tim zemljama. U Hrvatskoj su cijene proizvoda u trgovinama veće nego u Srbiji. U Bugarskoj su one nešto manje nego u Srbiji. U Bosni i Hercegovini je većina proizvoda jeftinija nego u Srbiji. Skuplje su samo komunalne usluge.

Prema izračunima Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, prosječna potrošačka korpa troškova za mjesec dana života četveročlane obitelji teška je 5700 kuna ili 780 eura, a ako obitelj stanuje u podstanarstvu dodatnih 1500 kuna više.

Prema podatcima sindikata, više od 40.000 radnika u Hrvatskoj prima plaću nižu od 2200 kuna bruto. A plaću nižu od prosječne od 6900 kuna bruto prima više od 700.000 građana. Prosječna mirovina u Hrvatskoj je 1965 kuna. Kako je granica siromaštva 1600 kuna, oko 550.000 umirovljenika je s mirovnim nižom od 1600 kuna pa je u siromaštvu 50 posto umirovljenika.

Po prosječnim platama, koja je u Federaciji Bosne i Hercegovine oko 300, a u RS oko 250 eura, Bosna i Hercegovine zaostaje, ne samo za europskim zemljama, nego i za zemljama u okruženju.

U godišnjem izvještaju CIA-e Bosna i Hercegovina je, uz Makedoniju, najsiromašnija država bivše Jugoslavije.
Prošle je godine u BiH samo prihod od poreza na dodanu vrijednost bio 2,3 milijarde eura, ali ništa od tog novca nije usmjereno u socijalne programe nego je sve potrošila državna administracija. Plate u državnim institucijama u prosjeku su nekoliko puta veće od državnog prosjeka.

Prema podatcima Agencije za statistiku BiH, najviše plate su u financijskom posredovanju i opskrbi električnom energijom, plinom i vodom i iznose 880, odnosno 670 eura. Prosječna plata u RS posljednjih godina sustiže prosječnu plaću u Federaciji BiH. Prosječna plata koju primaju radnici u RS u posljednjih devet godina povećana je za više od tri puta, a u F BiH za dva puta. Time je gotovo dvostruka razlika koju su zaposleni u F BiH imali u visini plata prvih poslijeratnih godina sada svedena na 15 posto.

Nekadašnja ministrica financija u Vladi RS Svetlana Cenić upozorava kako na rast plata u BiH najvećim dijelom utječe sve veće zapošljavanje u javnoj upravi te velike plate u bankama, dok plate u industriji znatno zaostaju. "U industriji je veća ponuda na tržištu radne snage zbog velikog broja nezaposlenih, što utječe na sporije povećanje plata", rekla je Cenić.

Najveće plate u BiH imaju zaposleni u financijskom posredovanju, bankama, osiguravajućim firmama i institucijama tržišta kapitala. Njihova prosječna primanja u F BiH su 598, a u RS 583 eura. Službenici u državnoj upravi u RS imaju prosječnu plaću od 451, a u F BiH od 427 eura, zaposleni u elektroprivredi, plinofikaciji i vodovodu u F BiH prosječno 470, a u RS 357 eura.

Za razliku od najplaćenijih djelatnosti gdje nema velike razlike u prosječnim platama, kod industrijskih radnika one su veće. U F BiH najniže prosječne plate imali su zaposleni u ribarstvu, 212 eura, zatim građevinci 225, ugostitelji 226 i trgovci 231 euro, dok u RS najmanja primanja imaju ugostitelji 181 euro, radnici u prerađivačkoj industriji 209, trgovci 211 i zaposleni u školstvu 251 eura. Cenić upozorava kako prošlogodišnji rast plata u javnim institucijama nije proizvod povećanja produktivnosti u industriji BiH zbog čega postoji mogućnost da entiteti i država iz dosadašnjeg proračunskih suficita budu u deficitu.

(via Poslovni Dnevnik)

Osnovna ambicija svakog zaposlenika je "Napredovati"!
Ipak, samo rijetki pritom imaju jasnu sliku napredovanja koje priželjkuju. Je li to financijsko napredovanje, hijerarhijsko ili napredovanje u znanju? Birajući kandidate za određena radna mjesta ispitivači koji se bave profesionalnom selekcijom očekuju vrlo konkretan odgovor jer njihov je zadatak provjeriti kako kandidat koji je pred njima upravlja svojom karijerom.

Šta to poslodavci najčešće traže? Evo nekih odgovora:

1. Samoprezentacijske vještine
Logika: Ako ne znaš sebe dobro prezentirati (prodati) kako ćeš prodati moj proizvod ili uslugu? Treba dobro procijeniti poželjnu strategija predstavljanja te jasno formulirati koliko možete pridonijeti organizaciji.

2. Profesionalni ciljevi
Cilj fokusira energiju i motivira akciju prema njegovu ostvarenju. Kandidat bi trebao promisliti što je odredilo njegov dosadašnji profesionalni put i kakav profesionalni život želi u budućnosti; gdje bi volio biti kratkoročno (za jednu godinu) i dugoročno (za pet godina).

3. Komunikacijske vještine
Odgovori na pitanja u intervjuu trebaju biti fokusirani na cilj razgovora, kvalitetne argumentacije i visoke jasnoće. Kandidat mora objasniti na koji način namjerava utjecati na radni kontekst (vanjski i unutarnji). Kvalitetna argumentacija i opis vlastitog ponašanja još ne govore o stvarnom ponašanju kandidata u specifičnoj situaciji, ali ukazuju na to zna li on što mu je činiti ili ne zna.

4. Poslovna slika
Poslovnu sliku stvara poslovno ponašanje (bonton), poslovni izgled i poslovna komunikacija - dolazak na vrijeme, pozdravljanje, pristojnost, urednost.

5. Poznavanje vlastite ličnosti osobe
Poželjno je navesti one svoje osobine i vještine koje su ključne za obavljanje posla za koji se kandidiramo i ne opravdavati se "drugi bi mogli bolje o meni govoriti".

6. Motivacija
Kandidat treba jasno znati što ga je pokrenulo da se prijavi upravo za taj posao u tom preduzeću. Što očekuje od posla/poslodavca i koje vrijednosti će ga u radu voditi. I sam treba dobro promisliti je li riječ o organizaciji u koju se želi i može lako uklopiti. Nikako nemojte reći da samo želite zanimljiv posao, ali obvezno precizno i specifično opišite koji posao smatrate zanimljivim.

7. Inicijativa
Kapitalizam se je razvio zahvaljujući individualnoj inicijativi. Uspjeh je posljedica inicijative i poduzimanja akcije.

8. Energija
Visoka razina energije je poželjna, ali samo ako je usmjerena na uspjeh. Jasnoća cilja i učenje iz povratne informacije uvjeti su za visoka postignuća.

9. Upravljanje promjenama i izvrsnost
Sve složeniji poslovni kontekst traži spremnost za promjene i dobro snalaženje u različitim problemskim situacijama. I mnogi poslodavci morat će pod tim pritiscima mijenjati svoju organizacijsku kulturu kako bi privukli, zadržali i razvijali one koji osiguravaju ostvarenje tako željenih izvrsnih rezultata.

Rad od kuće je samo ljepša riječ za lijenost, apatiju, buljenje kroz prozor i povremeno surfanje internetom, tvrdi Boris Johnson, britanski konzervativac, član parlamenta i bivši urednik magazina Spectator, u članku objavljenom na njegovoj web stranici.

Iako je na glasu kao čovjek koji voli provocirati i tako izazivati pažnju, njegov članak sadrži i nekoliko zanimljivih opažanja.

Prvo se usprotivio brojkama koje se navode kada se govori o zaposlenicima koji rade od kuće i smatra da stručnjaci uveliko precjenjuju taj broj te da ogromna većina ljudi još uvijek radi u kancelarijama, uprkos tehnologijama koje im omogućuju rad od kuće.

On smatra da većina ljudi, ustvari, želi odlaziti na posao u kancelariju i time ispuniti osnovnu psihološku i socijalnu potrebu za kontaktom sa ljudima, pa i konfliktom, motivacijom i prijateljstvom.

Iako se većina ne slaže sa onim što je iznio, kao npr. da rad od kuće podrazumijeva kasno ustajanje, vino uz ručak i gledanje televizije, njegovi su komentari izazvali debatu u britanskoj javnosti.

Peter Thompson, director Future Work Foruma na Henley školi menadžmenta kazao je kako su Johnsonove tvrdnje isuviše pojednostavljenje. "Nije sve tako crno-bijelo", kaže Thompson, "radi se o tome da rad o kuće podrazumijeva i određen broj sati koji se radi izvan kuće, odlazak na sastanke kao i u kancelariju."

Broj ljudi koji rade od kuće se udvostručio u zadnjoj dekadi, ali tehnike menadžmenta nisu dorasle tehnološkim prednostima koje omogućavaju ljudima da rade skoro sa bilo kojeg mjesta.

"Mnogi menadžeri iskazuju isti stav - da je rad od kuće bježanje sa posla. Ustvari, istina je upravo suprotna od toga. Činjenice pokazuju da su oni koji rade od kuće produktivniji od osoblja u kancelarijama. Mnogi se ljudi teško skoncentrišu na radnim mjestima u kancelarijama i teško se uklapaju u kancelarijsku politiku", kaže Thompson.

Istraživanje koje je nedavno proveo City & Guilds pokazalo je da se mnogi menadžeri osjećaju nelagodno pri pomisli da im osoblje radi od kuće.

Vanessa Robinson, research manager u Institutu za personal i razvoj kaže da iako većina prihvata fleksibilno radno mjesto kao pozitivnu stvar, mnogi poslodavci nisu dorasli zadatku da upravljaju radom o kuće na pravi način.

"U ekstremnim slučajevima, rad od kuće može izazvati osjećaj usamljenosti i izolacije. U svakom slučaju treba dobro razmisliti i biti siguran da takav rad odgovara potrebama i poslodavca i klijenata i zaposlenika.

Također, nemaju sve organizacije sistem za mjerenje produktivnosti rada od kuće. Takvim radom treba upravljati na taj način da ga zaposlenici i njihove kolege ne bi pogrešno shvatili kao slobodan dan."
Prema istraživanju EOC-a (Equal Opportunities Commission) samo 20% britanskih poslodavaca dozvoljavaju svojim zaposlenicima da rade od kuće, dok taj broj u EU iznosi oko 40%.

(via Personnel Today)

Predstavnik američkog VC fonda "Carlyle Group" je juče izjavio kako se oči njihove kompanije uskoro okreću ka tržištu Srbije i Hrvatske(za nas iz BiH patka ).

Carlyle Group inače poznata po svojim vezama sa porodicom Džordža Buša i skorašnjom kupnjom "Hertz Corp.", Fordovom podružnicom za iznajmljivanje vozila, za 15 milijardi dolara.

kako se ističe Carlyle Group će ulagati u rastuće firme maloprodajnog, industrijskog, medijskog i finansijskog sektora.

Apsolutno irelevantan podatak, ali meni nekako zanimljiv.

1.     15-Mar-1985         SYMBOLICS.COM
2.     24-Apr-1985         BBN.COM
3.     24-May-1985        THINK.COM
4.     11-Jul-1985            MCC.COM
5.     30-Sep-1985         DEC.COM
6.     07-Nov-1985         NORTHROP.COM
7.     09-Jan-1986          XEROX.COM
8.     17-Jan-1986          SRI.COM
9.     03-Mar-1986          HP.COM
10.     05-Mar-1986         BELLCORE.COM
11.    19-Mar-1986         IBM.COM
12.    19-Mar-1986         SUN.COM
13.    25-Mar-1986         INTEL.COM
14.    25-Mar-1986         TI.COM
15.    25-Apr-1986         ATT.COM

To su bili prvih 15 ostale možete naći ovdje! 

Veoma zanimljiva domaća online igra a ne oduzima mnogo vremena.

Možete je pogledati ovdje!

Veoma me zanimaju razgovori o bojama i njihovom uticaju na brand nekog subjekta ili objekta.
I kako već znamo boje mogu imati veoma jak uticaj na branding, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu.

Nedavno sam naišao na veoma zanimljive statistike vezane za boje i brending:

1. Boja povećava prepoznatljivost brenda čak i do 80%.
2. Reklame u boji su čak do 42% više čitane nego one crno-bijele.
3. Boja može povećati čitljivost i do 40%.
4. Boje mogu povećati mogućnost učenja od 55% do 78%.
5. Boja povećava shvatanje poruke do 73%.
6. 73% odluka o kupovini su donijete na samom mjestu kupovine. Prema tome pravi izbor boja je esencijalan za privlačenje kupčeve pažnje prema Vašem proizvodu.
7. Istraživanja su pokazala da crno-bijele slike mogu zadržati pažnju čak ispod dve trećine sekunde, dok slike u boji mogu zaokupiti čovjeka dvije sekunde duže.

Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresnih događaja. Stresni događaj, odnosno stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može izmjeniti tok njenog života. Stresor je, takođe, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.

Stres je unutrašnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj. Stres se definiše kao stanje mobilisanosti psihofizičkih podsistema organizma. Postoje dvije kategorije stanja stresa, a to su stanje akutnog stresa i stanje hroničnog stresa.

Dvije kategorije stresa

Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje "nervoze", uzenmirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastrešenosti, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer - sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hronočnog stresa.

Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju hroničnog stresa je: "Dok završim još ovo..."

Osoba u stanju hroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti - eventualno uz upotrebu alkohola, droga, samoinicijativno korištenje tableta za smirenje ili kroz "mehanički" seks, ali vremenom razvija toleranciju i na sve ovo.

Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja hroničnog stresa, prisutni su umor, hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti - čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).

Cijena neznanja i ignorisanja signala stresa
Iako stanje akutnog stresa predstavlja signal organizma da se “nešto dešava”, a stanje hroničnog stresa da je “opsanost pred vratima”, osoba zbog neznanja i ignorisanja signala stresa nastavlja sa istim obrascima ponašanja i stilom života. Ponekad osobe koje pate od stanja hroničnog stresa dožive nekoliko fizičkih kolapsa (oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu) prije nego što se obrate za stručnu pomoć.

Osoba koja pati od stanja hroničnog stresa u pravilu se prvo obraća za medicinsku pomoć zbog somatskih tegoba (hipertenzija, glavobolje, bolovi i ukočenost u vratu i leđima, napetost u abdominalnom predjelu). Nakon brojnih medicinskih pretraga (CT, EKG, i sl.), različitih dijagnoza i terapija, obično se utvrdi da nema direktnog organskog uzroka fizičkih tegoba, te se osoba na kraju obraća za psihološku pomoć.

Ukratko, u stanju akutnog stresa osoba doživljava patnju, i to u prvom redu emocionalne prirode, a kod razvijenog stanja hrončinog stresa osoba se navikava na manifestacije stanja stresa i ne opaža ih kao problem, ali razvija brojne somatske simptome. Manifestacije stanja stresa i dalje "zvone na sva zvona" USPORI! ODMORI! OPUSTI SE!, ali pošto osoba u stanju hroničnog stresa više nema doživljaj lične patnje i ignoriše napetost, s vremenom dolazi do opšte fizičke iscrpljenosti, a na kraju i do kolapsa organizma.

Sve veći broj ljudi u savremenom svijetu, zbog neznanja i ignorisanja signala stresa, trpe psihofizičke tegobe dug vremenski period, oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu.

Stres menadžment podrazumijeva učenje i sticanje vještina prepoznavanja stanja stresa i upravljanja sopstvenim životom uprkos stresorima sa kojim se neprekidno susrećemo, kroz kontrolisanje i smanjivanje uticaja stresora. Vještine naučene kroz adekvatan tretman omogućavaju osobi da efikasno izlazi na kraj sa teškim situacijama s ciljem da se osjeća bolje i povrati osjećaj kontrole u svoj život.

(via Krnetic.com)