Odnosi sa javnoscu

Praktikovanje odnosa sa javnošću (PR - public relations) je proces praćenja na koji se način ponašanje i stavovi pojedinaca, kompanija, vlada i raznih organizacija, međusobno prepliću.

Kada kažem da je to proces, naglašavam nužnost konstantnog i profesionalnog pristupa problemu iz ovog domena.

Odnosi s javnošću su postojali oduvjek, u raznim oblicima, ali je suština ostala ista. Bez obzira da li su vaši ciljevi vezani za prikupljanje pomoći, komercijlne ili u političke svrhe uvjek ih je lakše uspješno ostvariti uz podršku i razumjevanje javnosti nego bez nje.

A naš posao, kao profesionalnih menadžera, je da utičemo da prilike idu nama u korist.

Često se dešava da kad neko pomene odnose sa javnošću, ljudi pomisle na podparole koji se građanima izvinajvaju za učinjenu grešku, najavljuju aktivnosti firme a najčešće se ogradjuju od problema.

Odnosi s javnošću su znatno kompleksniji od toga.

Kao i marketing firme, i PR ima svoje ciljne grupe koje se često poistovjećuju sa stakeholderima, što u osnovi nije, baš, najbolji način.

Dakle, zadatak odnosa s javnošću neke firme bio bi balansiranje stavova svih zainteresovanih za rad firme kao što su dobavljači, kupci, zaposleni, kreditori, konkurencija, lokalna zajednica itd. s ciljem ostvarivanja interesa prvenstveno firme a onda i cjeline.

Ciljevi rada PR službe bili bi: kredibilitet, ugled, percepcija, povjerenje, itd.

U osnovi postoje dva sektora PR službe, jedan je „operativan“ i on se bavi pitanjima kako odgovoriti na konkretne probleme, kako se snaći u kriznim situacijama i promjenjivim okolnostima.

Drugi sektor je „strateški“, dakle, a on se bavi savjetovanjem, planiranjem i sprovođenjem korporacijske strategije odnosa s javnošću kao i svim oblicima dugoročnog planiranja.

Jedna takva služba konstantno djeluje u svim sferama poslovnog života kao što su:

  • Uprava
  • Biznis
  • Obrazovne ustanove
  • Dobrotvorne organizacije
  • I druge djelove društvene zajednice.

Sastavni dio poslovanja ove službe naveo bih:

  • Analiziranje budućih trendova i predviđanje njihovih efekata.
  • Istraživanje javnog mjenja i stavova svih stakeholdera.
  • Uspostavljanje komunikacije zasnovane na obostranom obavještavanju.
  • Sprečavanje sukoba i nesporazuma.
  • Sticanje ugleda među stakeholderima.
  • Unaprieđenje proizvoda i usluga.
  • Planiranje korporativnog identiteta.

Nekim licima će se ovaj vid službe činiti preskupim ili ne efikasnim, ali naglašavam da su odnosi s javnošću sastavni dio svakog oblika organizavanja i upravljanja.

I za kraj ponavljam „Bez obzira da li su vaši ciljevi vezani za prikupljanje pomoći, komercijlne ili u političke svrhe uvjek ih je lakše uspješno ostvariti uz podršku i razumjevanje javnosti nego bez nje“.